Bahovec, Franjo (Samobor, 27. X. 1906 – Zagreb, 25. VII. 1996), arhitekt, predstavnik moderne arhitekture, osobito posvećen projektiranju sportskih objekata.

Diplomirao je arhitekturu 1929. na Tehničkome fakultetu u Zagrebu. Od 1930. radio je u Odsjeku za visokogradnje Gradskoga građevnog ureda u Zagrebu, a nakon II. svj. rata, u sklopu opsežne inicijative obnove porušenih mjesta, sudjelovao je u izgradnji direktivnih regulacijskih skica za neka mjesta u Gorskom kotaru i Lici. Od 1947. radio je u Središnjem zavodu za osiguranje radnika, od 1948. u građevinskom poduzeću → Tempo, a od 1951. do umirovljenja 1973. u → Arhitektonskome projektnom zavodu Plan u Zagrebu.







Prihvativši nazore moderne arhitekture, projektirao je objekte jednostavne strogosti i funkcionalnih rješenja. U suradnji s Ivanom Zemljakom izveo je zagrebačke škole na Jordanovcu 108, Selskoj cesti 75 i u Jakićevoj ulici 33 (1932–39) te sudjelovao na natječaju za regulaciju Kaptola (1934), s Antunom Ulrichom radio je na projektu stambeno-poslovne zgrade s kapelom Ranjenog Isusa u Petrićevoj ulici 1 u Zagrebu (1934), a sa Zvonimirom Kavurićem na projektu zgrade policijske uprave u Petrinjskoj ulici 32 (1939). Godine 1936. izveo je sportski park i mali bazen na Šalati (Schlosserove stube 2). Nakon II. svj. rata se postupno usmjerio na projektiranje sportske i industrijske arhitekture, izvodeći i dalje javne i stambene zgrade. Među poslijeratnim ostvarenjima ističu se: plivački bazen i skakaonica (1948) te stadion (1956) na Šalati (Schlosserove stube 2), zatvoreni plivački bazen na Trgu Krešimira Ćosića 10 (1952–56., s V. Antolićem i B. Tušekom), žičara Sljeme (1963), sve u Zagrebu, objekti željezare u Varešu (1952), nova tvornica Gavrilović u Petrinji (1958–75), i dr. Dobitnik je nagrada za životno djelo »Viktor Kovačić« (1970) i »Vladimir Nazor« (1979).



















